View Colofon
Original text "Sinossi" written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi,
Other translations
Published in edition #2 2019-2023

Sinopsis

Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Priča koju sam počela da pišem mogla bi da postane ili deo antologije kratkih priča, usredsređenih na različite, međusobno povezane likove, ili odlomak iz života jednog young adult-a.

Nalazimo se u bliskoj budućnosti, a unutar jednog četa zabrinutih roditelja izbijaju uzbuna i panika, koje se u jednoj zbijenoj zajednici, naizgled obzirnoj i čestitoj, a uistinu modroj od zavisti i sebičnosti, lančano prenose. Pojavljuje se intenzivno – dok se nižu prepirke, laži, poze i uspesi malih, bednih moćnika – iskreno roditeljsko nerazumevanje emotivnog života dece, kao i potpuni fijasko u pokušaju da ih spasu, jer sva ta kontrola vodi pravo u gubitak obostranog poverenja, pa i u narušavanje njihovog međusobnog odnosa.

Sve se to odvija u jednom budućem svetu u kojem će ta deca, kako bi uživala u nekadašnjoj slobodi, potražiti utehu u kreativnim ili akcionim virtuelnim svetovima, mnogo stvarnijim od današnjih video igara, koje odrasli uopšte ne razumeju.


Odlomak


Edna je ušla u kupatilo s tabletom umotanim u peškir, na brzinu oprala kosu bez šampona, pustila je vodu da teče, stavila elektrode na glavu, i sela na ivicu kade da četuje. Kapljice su padale na vodootporni tablet.

Videla je Orlandovu poruku: Sutra je Leina žurka u frizerskom salonu. Jel’ ideš?

Već nekoliko godina unazad su i dečaci bili pozivani na žurke na kojima se mazao lak za nokte, kako bi se izbegli rodni stereotipi.

Ne znam, imam neki sranje kasting. Daj da ti pokažem nešto.

Edna je odmotala ciklama elektrode koje su bile uključene u tablet, prilepila ih za glavu i skinula svoje snove od prethodne noći direktno na Starkraft. Sačuvala je svoj san na planeti San. Ponovo ga je pregledala: njena kuća se nalazi na vrhu sveta, a sa prozora se vide neodređeni, drevni spomenici u vidu ruševina položenih u ništavilo. Zatim ona izlazi, i prolazi kroz različite pejzaže nalik na nivoe neke video igrice, sve dok se ne nađe u svom pravom domu. Potom izlazi na terasu, nevidljiva ruka je hvata i stavlja na nebo. Ne čuju se nikakvi zvuci, ali njena savest oseća da je neki bog skenira, i da je zadovoljan onim što vidi, pa joj tako prenosi osećaj mira unutar zvonke tišine, a zatim je spušta na zemlju. Ovde se video prekida.

Edna je podelila ovaj san s Orlandom. Pregledao ga je na ubrzano i donekle oskudnim jezikom samo prokomentarisao: strava. A potom: hoćeš da mi pozajmiš svoj zvezdani mač protiv kosmičke magle?

Da, čekam te na Beloj zvezdi.

Edna je podesila elektrode sa „izlaz“ na „ulaz“, zatvorila je oči i pripremila se za drugu dimenziju.

Avatari dece su se pojavili, prvo Or, zatim Ed, na jednoj plavoj i toploj planeti, odenuti u termozaštitne navlake. Podigla je ruku kako bi otvorila padajući meni i kliknula prstom po kacigi, koju joj je on pozajmio tog popodneva, i stavila je. Znali su da je toplo, ali nisu mogli da zaista to i osete na svojoj koži, jer mod „temperatura“ nije bio prethodno aktiviran.

Hajde da sagradimo kuću.

Okej.

Ponovo su iz padajućeg menija, koji se spušta na dodir, izabrali cigle, zapravo providne kocke napunjene vodom i ribicama, i druge cigle od želatina. Započeli su s gradnjom terasa, naslaganih jedne na druge, koje su bila okrenute ka pustoj i plavoj ledini. Vrhovima prstiju pomerali su građevinske blokove, doživljavajući ih trodimenzionalnim, ali ne osećajući njihovu težinu. I pored toga videli su kapljice znoja koje su se stvarale na njihovim golim rukama. Sve njihove planete imale su različite atmosfere: zvale su se ludosfera, prokletosfera, baksuzosfera, skrotumsfera.

Kada je mala palata bez krova bila završena, dodali su životinje koje su ličile na pse sa surlama, koje je Orlando jednom sanjao i skinuo iz svog mozga, kao i ljubičaste i srebrnkaste biljke koje su daunlodovali s klauda Zajedničkih snova.

Ed i Or se nikada nisu igrali u modu preživljavanja, već samo u kreativnom, jer nisu želeli da se pojave čudovišta ili elementarne nepogode koje bi ih ubile ili im opustošile planete: već su ih roditelji redovno kontrolisali, konektujući se na njihove uređaje da bi postavili blokade, proveravali istoriju pregleda, daunlodovali četove i lutali svetovima. Da su otkrili te biljke, analizirali bi ih uz pomoć psihologa. Da su otkrili s kojim drugovima iz razreda se susreću u tim svetovima, pisali bi o tome u Elektronskom dnevniku emocija i razgovarali bi međusobno, ali i sa stručnjacima putem četa. Prilikom tih provera, deca bi sačuvala sva sećanja, snove i izmišljena mesta na memorijskoj kartici nekog svog prijatelja, gledajući da ostave na tabletu samo po neki ogoljeni kućerak, kako bi im zavarali tragove.

Avatari Ed i Or bili su gladni. Otvorili su portal za drugi solarni sistem, gde su čuvali svoje rezerve kosmičkih žitarica. Istovremeno su aktivirali mod ukusa. Pripremali su se da u ustima osete onaj ukus viršle od sejtana pomešanog sa sladoledom od cimeta, tipičan za jela koja su izmislila dvoje bogate dece, mešajući vaspitanjem pripitomljene ukuse. Pod zubima se osećao stiropor, tačnije građevinske ciglice od kukuruza.

Posmatrana spolja, u ovom trenutku, Edna je sedela na ivici kade, s tabletom u krilu, fluorescentnim elektrodama na slepoočnicama, zatvorenih očiju, kose do pola vlažne, pomerala je ruke kako bi dohvatila i sipala cerealije u neku nevidljivu šolju. U tom trenutku, njena majka je zakucala na vrata. Jednom, pa drugi put. Edna je žarko želela da jede te stvari koje joj se nisu nalazile u Programu ishrane i zbog kojih se ne bi gojila, zagađivala okolinu, niti imala alergijske napade. Odjednom je čula udaljene udarce praćene potmulim šumom virtuelnog univerzuma nalik na neprestano zujanje čestica prašine koje se nadzvučnom brzinom kreću kroz vazduh.

„Moja majka!“, povika, ispustivši šolju, koja je polako padala, jer je usled mase plave planete sve bilo veoma lagano. Kad je pala, ispustila je zvonki zvuk poput razbijenog leda. Edna je otvorila padajući meni svojim tananim rukama, odabrala „Izlaz“ i „Potvrdi“, zatim se vratila svom pravom telu, ispruživši ruku, strgnula slušalice, pokrila tablet prljavim vešom i uključila fen. Njena majka se prodrala: „Edna, Edna, sve je u redu! Sve je u redu! Sve je u redu!“

Zvučalo je više kao uzvik, nego kao pitanje.

Edna se pogledala u ogledalo, dok joj se voda spuštala niz lice. Na Starkraftu je bila lepša, bez plavog mladeža pored usne.

To „sve je u redu, sve je u redu“ nastavilo je da odzvanja s druge strane vrata poput kosmičkog šuma. Edna je namestila osmeh za reklamu porodica s istopolnim roditeljima. Imala je žućkaste zube i jele su joj se kosmičke žitarice.

More by Ana Popović

Jerihon

Gazdinska kuća, kako su je nazivali, usamljeno se uzdizala nad proplankom povrh brežuljka. Bila je to pravougaona, dvospratna kuća, uske i dugačke drvene konstrukcije. S velikog prozora na gornjem spratu, dok je sedeo na stolici za ljuljanje u hodniku, Jens je posmatrao krajolik koji se pružao duž reke. Njegove malene, crne oči sve vreme su pomno posmatrale horizont odenut mrakom i motrile su na svaki sumnjivi detalj. Elija i Natan su sedeli pored njega, na podu, i igrali se zarđalim autićima. Čuli su se uobičajeni zvuci noći – insekti, šuštanje lišća, poslednja mukanja iz štale - i škripa s...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Rečnik zatvorenika

Rečnik zatvorenika sadrži glasove i priče ljudi na odsluženju kazne u okružnom zatvoru Loruso i Kutunjo, u V bloku paviljona C, namenjenom „izolovanim zatvorenicima“. Nastao je tokom dvogodišnje radionice kreativnog pisanja koja je organizovana u samom zatvoru. Svi znamo šta označavaju reči „kuća“, „zima“, „ljubav“, i njihovo značenje je neupitno. Ali u zatvoru se značenje reči menja i ova promena određena je samim prostorom: unutra postoji samo unutra, a reči postaju zastarele, tj. kao da su zamrznute u nekom praiskonskom vremenu. I baš u tim zajedničkim rečima leži moć: reči koje su spolja ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello

Pande parka Ueno

Otkad su se deca rodila, ili možda otkad sam na društvenim mrežama, ili čak otkad sam zbog posla primorana da komuniciram na jasan i prijemčiv način, i da se, ukratko, pozivam na ono što je poznato, umesto da to izmišljam, delila sam svoje vreme na ono stvarno, to jest na ono u kome sam mogla da pričam sa sobom na svom stvarnom jeziku, i na lažno vreme, to jest na ono u kome sam morala da se izražavam po kategorijama, u okviru registara ili da zauzimam veštačke stavove. Čitala sam u romanima o upornim i nepokolebljivim ljudima koji bi ustajali u četiri ujutru, tuširali se hladnom vodom, a već...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Na putu do kuće

Dok sedaju u kola i odlaze iz grada, pokušava da smiri napetost, govoreći da je za njega to bila jedna od onih nemogućih situacija, koju on naziva Šta-bi-ti-kad-bi? Ona klimnu glavom. „Te situacije ti nisu baš jača strana“, uputi mu komentar. „Šta hoćeš da kažeš? Ne znam šta je, jebote, više od toga trebalo da uradim?“ „Nemoj da psuješ. Mateo ponavlja sve što kažeš. Aliče baci pogled preko ramena. Mateo je utonuo u svoje sedište. „Hoćeš li mi reći gde sam pogrešio?“, upita on nakon nekog vremena. „Davide, sišao si s uma, potukao si se sa staklom. Da nije bilo mene, još bi bio tamo i lomio ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Bljeskovi

U zbirci eseja pod naslovom Zen u umetnosti pisanja, Rej Bredberi piše da je od svoje dvadeset četvrte do svoje trideset šeste godine vreme provodio sastavljajući spiskove reči. Lista je glasila otprilike ovako: JEZERO. NOĆ. CVRČCI. JARUGA. POTKROVLJE. SUTEREN. KAPAK. DETE. GUŽVA. NOĆNI VOZ. SIRENA ZA MAGLU. SRP. KARNEVAL. RINGIŠPIL. PATULJAK. LAVIRINT OGLEDALA. SKELETON. Nedavno mi se dogodilo nešto slično. Živela sam u porodici koja mi je pružila dobro obrazovanje i dobar odnos prema životu, ali u poslednje vreme uporno preispitujem neke stvari. Mnoge su preostale i još uvek me plaš...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello
More in SR

Ne želim da budem pas

Kucam OKONČATI LJUBAVNE JADE. To mora odmah da prestane. Nailazim na priče ljudi, ne želim priče, želim rešenja, neću saosećanje. Kucam TRANSFORMACIJA. Gugl izbacuje da postoji transformacija u matematici i u genetici. Biram drugu opciju i time pravim svoj prvi izbor. Umorna sam od ovog tela koje je previše ljudi ljubilo, koje je možda i upropašćeno, bila sam nemarna prema njemu, nisam mu se posvetila, moram da ga se rešim, promenim i poboljšam. Genetska transformacija. Tretman sokovima, treperi mi na ekranu. Transformiši se u novu verziju sebe. Teglica sa sokom narandžaste boje, toliko jarke ...
Translated from NL to SR by Bojana Budimir
Written in NL by Alma Mathijsen

Skupljanje snage za be

(…) Neiskusno sam ušao u klub čim se otvorio, dok se omladina još uvek spremala za zabavu u okolnim pivnicama. Po praznom podijumu kružila su svetla reflektora, a di džejev uvodni set više je podsećao na mantru budističkog monaha nego na nešto satanističko. Po vlažnom odsjaju na podijumu moglo se zaključiti da je služba za čišćenje prošla tuda pre manje od pola sata. Tako sam u međuvremenu meditirao nad besmislenošću ljudske sudbine i povremeno odlazio do šanka po pivo, pre nego što se stvore redovi za koktele. Doduše, da sam došao kasnije, možda bi puštali samo devojke, u najboljem slučaju pa...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Ondrej Macl

Ptice koje odaju budućnost

Izgleda kao nemoguć spoj sove, slepog miša, pingvina i rakuna; ima plavo krzno, velike, crvene oči, žuti kljun; nema ruke, već dva mala krila koja se pokrenu kada se uključi. Srećan rođendan, kaže ona. Noa misli da je kupovina vredela iako je potrošila malo više od planiranog. Trebalo joj je deset džeparaca da sakupi novac, ali joj je sada, dok ga gleda tako srećnog, drago što se odrekla bioskopa, luna parka, pa čak i kuglanja sa drugaricama petkom. Danijel pridržava igračku kao da je živa pokušavajući da prozre nešto u njenim očima. Noa pomisli da roditelji tako gledaju svoju novorođenčad,...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Alejandro Morellón Mariano

O VRANCIMA I DEMONIMA

Jučerašnjeg dana se sećam kao da je bio juče. U Briselu sam uzeo voz do Haga – dva voza zapravo, jer sam morao da presedam – samo da bih video jednu jedinu sliku. Demon opsesivne želje me je toliko obuzeo da sam jednostavno morao da odem. Ali, putovanje je bilo daleko od onoga što sam zamišljao – lepo, opušteno putovanje u Holandiju – a to sam shvatio odmah posle izlaska iz hotela, pošto sam ostavio sve i svakoga iza sebe. Zamalo da na briselskoj Gare du Nord uđem u pogrešan voz jer sam se sinhronizovao na raspored Gare Central, tako da sam se umesto kupovine preko veb aplikacije odlučio za st...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Mirt Komel

Na putu do kuće

Dok sedaju u kola i odlaze iz grada, pokušava da smiri napetost, govoreći da je za njega to bila jedna od onih nemogućih situacija, koju on naziva Šta-bi-ti-kad-bi? Ona klimnu glavom. „Te situacije ti nisu baš jača strana“, uputi mu komentar. „Šta hoćeš da kažeš? Ne znam šta je, jebote, više od toga trebalo da uradim?“ „Nemoj da psuješ. Mateo ponavlja sve što kažeš. Aliče baci pogled preko ramena. Mateo je utonuo u svoje sedište. „Hoćeš li mi reći gde sam pogrešio?“, upita on nakon nekog vremena. „Davide, sišao si s uma, potukao si se sa staklom. Da nije bilo mene, još bi bio tamo i lomio ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Nekoliko meseci kasnije

12. avgust »Muhamede, za pola sata budi pored telefona. Mislim da sam je našao!« Izletim iz kreveta, obučem se sav rastresen što brže mogu i izjurim iz hostela. Brzo. Kao da bi nešto bilo drugačije ako bih do kuće stigao pet minuta pre ili kasnije. Skoro da trčim po klancu nizbrdo prema pristaništu, tamo negde između jevrejske četvrti Hardara Carmel i nekad palestinskog Wadi Salib. Bilo kako bilo, čujem testeru koja verovatno reže gvožđe, i kokoške i petlove. Neobično. Miris farme usred grada koji želi da izbriše svoju istoriju i da bude moderan. Kao da sam se vratio u 1948, kada je s ovog br...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Andraž Rožman