View Colofon
Original text "Sinossi" written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi,
Other translations
Published in edition #2 2019-2023

Sinopsis

Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Priča koju sam počela da pišem mogla bi da postane ili deo antologije kratkih priča, usredsređenih na različite, međusobno povezane likove, ili odlomak iz života jednog young adult-a.

Nalazimo se u bliskoj budućnosti, a unutar jednog četa zabrinutih roditelja izbijaju uzbuna i panika, koje se u jednoj zbijenoj zajednici, naizgled obzirnoj i čestitoj, a uistinu modroj od zavisti i sebičnosti, lančano prenose. Pojavljuje se intenzivno – dok se nižu prepirke, laži, poze i uspesi malih, bednih moćnika – iskreno roditeljsko nerazumevanje emotivnog života dece, kao i potpuni fijasko u pokušaju da ih spasu, jer sva ta kontrola vodi pravo u gubitak obostranog poverenja, pa i u narušavanje njihovog međusobnog odnosa.

Sve se to odvija u jednom budućem svetu u kojem će ta deca, kako bi uživala u nekadašnjoj slobodi, potražiti utehu u kreativnim ili akcionim virtuelnim svetovima, mnogo stvarnijim od današnjih video igara, koje odrasli uopšte ne razumeju.


Odlomak


Edna je ušla u kupatilo s tabletom umotanim u peškir, na brzinu oprala kosu bez šampona, pustila je vodu da teče, stavila elektrode na glavu, i sela na ivicu kade da četuje. Kapljice su padale na vodootporni tablet.

Videla je Orlandovu poruku: Sutra je Leina žurka u frizerskom salonu. Jel’ ideš?

Već nekoliko godina unazad su i dečaci bili pozivani na žurke na kojima se mazao lak za nokte, kako bi se izbegli rodni stereotipi.

Ne znam, imam neki sranje kasting. Daj da ti pokažem nešto.

Edna je odmotala ciklama elektrode koje su bile uključene u tablet, prilepila ih za glavu i skinula svoje snove od prethodne noći direktno na Starkraft. Sačuvala je svoj san na planeti San. Ponovo ga je pregledala: njena kuća se nalazi na vrhu sveta, a sa prozora se vide neodređeni, drevni spomenici u vidu ruševina položenih u ništavilo. Zatim ona izlazi, i prolazi kroz različite pejzaže nalik na nivoe neke video igrice, sve dok se ne nađe u svom pravom domu. Potom izlazi na terasu, nevidljiva ruka je hvata i stavlja na nebo. Ne čuju se nikakvi zvuci, ali njena savest oseća da je neki bog skenira, i da je zadovoljan onim što vidi, pa joj tako prenosi osećaj mira unutar zvonke tišine, a zatim je spušta na zemlju. Ovde se video prekida.

Edna je podelila ovaj san s Orlandom. Pregledao ga je na ubrzano i donekle oskudnim jezikom samo prokomentarisao: strava. A potom: hoćeš da mi pozajmiš svoj zvezdani mač protiv kosmičke magle?

Da, čekam te na Beloj zvezdi.

Edna je podesila elektrode sa „izlaz“ na „ulaz“, zatvorila je oči i pripremila se za drugu dimenziju.

Avatari dece su se pojavili, prvo Or, zatim Ed, na jednoj plavoj i toploj planeti, odenuti u termozaštitne navlake. Podigla je ruku kako bi otvorila padajući meni i kliknula prstom po kacigi, koju joj je on pozajmio tog popodneva, i stavila je. Znali su da je toplo, ali nisu mogli da zaista to i osete na svojoj koži, jer mod „temperatura“ nije bio prethodno aktiviran.

Hajde da sagradimo kuću.

Okej.

Ponovo su iz padajućeg menija, koji se spušta na dodir, izabrali cigle, zapravo providne kocke napunjene vodom i ribicama, i druge cigle od želatina. Započeli su s gradnjom terasa, naslaganih jedne na druge, koje su bila okrenute ka pustoj i plavoj ledini. Vrhovima prstiju pomerali su građevinske blokove, doživljavajući ih trodimenzionalnim, ali ne osećajući njihovu težinu. I pored toga videli su kapljice znoja koje su se stvarale na njihovim golim rukama. Sve njihove planete imale su različite atmosfere: zvale su se ludosfera, prokletosfera, baksuzosfera, skrotumsfera.

Kada je mala palata bez krova bila završena, dodali su životinje koje su ličile na pse sa surlama, koje je Orlando jednom sanjao i skinuo iz svog mozga, kao i ljubičaste i srebrnkaste biljke koje su daunlodovali s klauda Zajedničkih snova.

Ed i Or se nikada nisu igrali u modu preživljavanja, već samo u kreativnom, jer nisu želeli da se pojave čudovišta ili elementarne nepogode koje bi ih ubile ili im opustošile planete: već su ih roditelji redovno kontrolisali, konektujući se na njihove uređaje da bi postavili blokade, proveravali istoriju pregleda, daunlodovali četove i lutali svetovima. Da su otkrili te biljke, analizirali bi ih uz pomoć psihologa. Da su otkrili s kojim drugovima iz razreda se susreću u tim svetovima, pisali bi o tome u Elektronskom dnevniku emocija i razgovarali bi međusobno, ali i sa stručnjacima putem četa. Prilikom tih provera, deca bi sačuvala sva sećanja, snove i izmišljena mesta na memorijskoj kartici nekog svog prijatelja, gledajući da ostave na tabletu samo po neki ogoljeni kućerak, kako bi im zavarali tragove.

Avatari Ed i Or bili su gladni. Otvorili su portal za drugi solarni sistem, gde su čuvali svoje rezerve kosmičkih žitarica. Istovremeno su aktivirali mod ukusa. Pripremali su se da u ustima osete onaj ukus viršle od sejtana pomešanog sa sladoledom od cimeta, tipičan za jela koja su izmislila dvoje bogate dece, mešajući vaspitanjem pripitomljene ukuse. Pod zubima se osećao stiropor, tačnije građevinske ciglice od kukuruza.

Posmatrana spolja, u ovom trenutku, Edna je sedela na ivici kade, s tabletom u krilu, fluorescentnim elektrodama na slepoočnicama, zatvorenih očiju, kose do pola vlažne, pomerala je ruke kako bi dohvatila i sipala cerealije u neku nevidljivu šolju. U tom trenutku, njena majka je zakucala na vrata. Jednom, pa drugi put. Edna je žarko želela da jede te stvari koje joj se nisu nalazile u Programu ishrane i zbog kojih se ne bi gojila, zagađivala okolinu, niti imala alergijske napade. Odjednom je čula udaljene udarce praćene potmulim šumom virtuelnog univerzuma nalik na neprestano zujanje čestica prašine koje se nadzvučnom brzinom kreću kroz vazduh.

„Moja majka!“, povika, ispustivši šolju, koja je polako padala, jer je usled mase plave planete sve bilo veoma lagano. Kad je pala, ispustila je zvonki zvuk poput razbijenog leda. Edna je otvorila padajući meni svojim tananim rukama, odabrala „Izlaz“ i „Potvrdi“, zatim se vratila svom pravom telu, ispruživši ruku, strgnula slušalice, pokrila tablet prljavim vešom i uključila fen. Njena majka se prodrala: „Edna, Edna, sve je u redu! Sve je u redu! Sve je u redu!“

Zvučalo je više kao uzvik, nego kao pitanje.

Edna se pogledala u ogledalo, dok joj se voda spuštala niz lice. Na Starkraftu je bila lepša, bez plavog mladeža pored usne.

To „sve je u redu, sve je u redu“ nastavilo je da odzvanja s druge strane vrata poput kosmičkog šuma. Edna je namestila osmeh za reklamu porodica s istopolnim roditeljima. Imala je žućkaste zube i jele su joj se kosmičke žitarice.

More by Ana Popović

Jerihon

Gazdinska kuća, kako su je nazivali, usamljeno se uzdizala nad proplankom povrh brežuljka. Bila je to pravougaona, dvospratna kuća, uske i dugačke drvene konstrukcije. S velikog prozora na gornjem spratu, dok je sedeo na stolici za ljuljanje u hodniku, Jens je posmatrao krajolik koji se pružao duž reke. Njegove malene, crne oči sve vreme su pomno posmatrale horizont odenut mrakom i motrile su na svaki sumnjivi detalj. Elija i Natan su sedeli pored njega, na podu, i igrali se zarđalim autićima. Čuli su se uobičajeni zvuci noći – insekti, šuštanje lišća, poslednja mukanja iz štale - i škripa s...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Rečnik zatvorenika

Rečnik zatvorenika sadrži glasove i priče ljudi na odsluženju kazne u okružnom zatvoru Loruso i Kutunjo, u V bloku paviljona C, namenjenom „izolovanim zatvorenicima“. Nastao je tokom dvogodišnje radionice kreativnog pisanja koja je organizovana u samom zatvoru. Svi znamo šta označavaju reči „kuća“, „zima“, „ljubav“, i njihovo značenje je neupitno. Ali u zatvoru se značenje reči menja i ova promena određena je samim prostorom: unutra postoji samo unutra, a reči postaju zastarele, tj. kao da su zamrznute u nekom praiskonskom vremenu. I baš u tim zajedničkim rečima leži moć: reči koje su spolja ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello

Pande parka Ueno

Otkad su se deca rodila, ili možda otkad sam na društvenim mrežama, ili čak otkad sam zbog posla primorana da komuniciram na jasan i prijemčiv način, i da se, ukratko, pozivam na ono što je poznato, umesto da to izmišljam, delila sam svoje vreme na ono stvarno, to jest na ono u kome sam mogla da pričam sa sobom na svom stvarnom jeziku, i na lažno vreme, to jest na ono u kome sam morala da se izražavam po kategorijama, u okviru registara ili da zauzimam veštačke stavove. Čitala sam u romanima o upornim i nepokolebljivim ljudima koji bi ustajali u četiri ujutru, tuširali se hladnom vodom, a već...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Na putu do kuće

Dok sedaju u kola i odlaze iz grada, pokušava da smiri napetost, govoreći da je za njega to bila jedna od onih nemogućih situacija, koju on naziva Šta-bi-ti-kad-bi? Ona klimnu glavom. „Te situacije ti nisu baš jača strana“, uputi mu komentar. „Šta hoćeš da kažeš? Ne znam šta je, jebote, više od toga trebalo da uradim?“ „Nemoj da psuješ. Mateo ponavlja sve što kažeš. Aliče baci pogled preko ramena. Mateo je utonuo u svoje sedište. „Hoćeš li mi reći gde sam pogrešio?“, upita on nakon nekog vremena. „Davide, sišao si s uma, potukao si se sa staklom. Da nije bilo mene, još bi bio tamo i lomio ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Bljeskovi

U zbirci eseja pod naslovom Zen u umetnosti pisanja, Rej Bredberi piše da je od svoje dvadeset četvrte do svoje trideset šeste godine vreme provodio sastavljajući spiskove reči. Lista je glasila otprilike ovako: JEZERO. NOĆ. CVRČCI. JARUGA. POTKROVLJE. SUTEREN. KAPAK. DETE. GUŽVA. NOĆNI VOZ. SIRENA ZA MAGLU. SRP. KARNEVAL. RINGIŠPIL. PATULJAK. LAVIRINT OGLEDALA. SKELETON. Nedavno mi se dogodilo nešto slično. Živela sam u porodici koja mi je pružila dobro obrazovanje i dobar odnos prema životu, ali u poslednje vreme uporno preispitujem neke stvari. Mnoge su preostale i još uvek me plaš...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello
More in SR

Oduvek smo živele u ovom selu

Promenile smo kožu. Kažem to sebi pred ogledalom zaustavljene vode koju nam poklanja valov. Više nema krava u selu tako da je ovo pojilo naše, kao i skoro sve ostalo što nas okružuje. I naše i ničije. Baština onih koje opstaju i ostaju. Moja ćerka, koja ima ostatke blata i suvog lišća po kosi, drži se za moje telo poput životinjice. Već dugo ne koristimo kolica jer ih kameni putevi obesmišljavaju, pa su se moji mišići svikli na nju, njenu težinu i konture, promaljaju se nove konture, atletske, nezamislive. Više nisam mršava žena. Sada sam skela. Subota je ujutru i vraćamo se nakon pretresanja...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez

Sonja podiže ruku

U ovim krajevima ljudi su vrlo sumnjičavi. Ne zna da li bi je u drugim mestima primili raširenih ruku. Njegovi ljudi. Oni iz druge ekipe. U svom okruženju nije poznavala parove iz starijih generacija koji bi bili prijatelji, a ne neprijatelji, iako zauvek ostanu zajedno. Možda negde ima i takvih koji su prijatelji čitavog života, ako ne i više od toga, ali ima ih malo, vrlo su srećni i dobro skriveni od očiju drugih, tako da, gledajući oko sebe, ti, mlad čovek, možeš biti skoro ubeđen da će ti onaj pored tebe na kraju izjesti dušu. A ako se to dvoje raziđu, a za njima ostanu deca, oni će obnov...
Translated from RO to SR by Simona Popov
Written in RO by Lavinia Braniște

Flomaster

      Robert je prvo sam na sofi, levo od fleke koju je Sven pre nekoliko meseci napravio crvenim flomasterom. Pita kako sam, da li rade apoteke i prodavnice, imam li sve što mi treba, šta ću ako se nešto desi. Dobro sam, rade, imam, neće se ništa desiti. Svakog dana me pita isto, svakog dana mu isto odgovaram. Ovde se ništa ne dešava posle pet po podne. Poenta zatvaranja je da se ništa ne desi, htela bih da dodam, ali znam da to nije pametno. Robert kaže da je žedan, ustaje po čašu vode. Nema gradskog prevoza, svi su u stanovima, na ulicama je samo policija, hitna pomoć, dostavljači na bicikl...
Written in SR by Jasna Dimitrijević

Tudi grad

Amsterdam na pragu jeseni bio je šaren i ćudljiv. Svako malo sunce bi smenila kiša, a ta smena ponavljala se pravilno kao što se nižu čvorovi na brojanici. Stajala sam ispod mosta i čekala da jedan od kratkih pljuskova prestane. Isplanirala sam izlet biciklom po okolini Amsterdama. Htela sam da vidim čuvene poldere, kanale koji se ukrštaju preko zelenih livada s naglašenim vetrenjačama koje šire svoje krake poput strašila u polju. Trebalo je da to bude moj prvi izlet u novom gradu. Prvi doživljaj kojim će otpočeti prijateljstvo među nama. U zemlji čuvenoj po vrhunskoj arhitekturi, gde sam plan...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Anna Háblová

Automobil iz stare Grčke

Bio je vreo junski dan. Samo, tada se nije govorilo jun, već targelion, ili skiroforion. Dve prilike izašle su izvan atinskih zidina, u srdačnom razgovoru, i nastavile šetnju prirodom duž korita reke Ilis. Razgovarali su uglavnom o ljubavi. Dečak, mlađi od njih dvojice, sa sobom je nosio prepis tuđeg traktata o tome kako je ljubav zlo, u šta je i sam verovao. Zapravo, sve o čemu je on razgovarao bio je taj traktat. Stariji muškarac se u sebi nije slagao sa njim, ali strast s kojom je mladić govorio prilično ga je uzbuđivala. Kada su došli do jednog visokog platana, muškarac se ispružio u trav...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Ondrej Macl

Rečnik zatvorenika

Rečnik zatvorenika sadrži glasove i priče ljudi na odsluženju kazne u okružnom zatvoru Loruso i Kutunjo, u V bloku paviljona C, namenjenom „izolovanim zatvorenicima“. Nastao je tokom dvogodišnje radionice kreativnog pisanja koja je organizovana u samom zatvoru. Svi znamo šta označavaju reči „kuća“, „zima“, „ljubav“, i njihovo značenje je neupitno. Ali u zatvoru se značenje reči menja i ova promena određena je samim prostorom: unutra postoji samo unutra, a reči postaju zastarele, tj. kao da su zamrznute u nekom praiskonskom vremenu. I baš u tim zajedničkim rečima leži moć: reči koje su spolja ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello