View Colofon
Translations
Published in edition #2 2019-2023

UPRKOS PROLEĆU

Written in SR by Ana Marija Grbic

      Silno neonsko svetlo nekvalitetne sijalice pritiska Marijanu Grujić dok pokušava da ispere butine od prašine. Ona je još uvek mlada i život joj pruža besmisleno trčanje do ulaza, to da ne mora da ide asfaltom već može da valja stare patike po zemlji i prašini. Razmišlja, do juče je mogla lastiš i to  "butine bez pipke" a danas ju je dečko poljubio s jezikom, toplim hrapavim jezikom što joj je napunio usta. Život se smenjuje, tako njena baba kaže, život se stalno smenjuje i uvek dođe gore. Ipak, razmišlja Marijana Grujić, jezik njenog novog dečka prilično je dobra zamena čak i za trideseti krug "butina bez pipke", za osećaj u grudima kada više ne možeš, pad na kolena, dodir asfalta rukama, odranu kožu i nadu da su drugarice prošle još gore. 
      Zbog toga što je odrasla, Marijana sada razgovara telefonom i dok se tušira i dok baba priča o mladosti i dok se majka i otac svađaju. Marijani i sada, u kadi, zvoni telefon i ona se javlja. To je neka devojka zove na tuču, kaže joj kurvo uzela si mi dečka, a ona, naravno, pristane, zahvali se i prekine vezu. Tri je puna sata Marijana Grujić provela u kadi pokušavajući da iz nje nikada ne izađe. Prvo se zalepila leđima za mokro dno, onda je skupila noge i pribila ih uz hladne zidove. Topli izdah vode podsećao ju je na kanalizaciju pored koje je lovila malene zelene žabe. Da je nastavila da lovi žabe, igra lastiš, da je nastavila da otkida glave lutkama i da je zamolila babu da joj sašije još jednu haljinicu za barbiku sada ne bi morala da se tuče. Sama je kriva. Život se smenjuje ali šta ti ima da se smenjuješ zajedno s njim, razljuti se Marijana i shvati da mora da ode na tu tuču od čega joj pripadne muka i skoro povrati deo večere. Aprilsko veče razvilo se u silnu buku u ušima Marijane Grujić i ona tu noć prospava u znoju, bez ikakve nade da će sutra ponovo biti dovoljno mlada da ne mora da ode na pasarelu i tamo se pesniči i pljuje. 
      Ujutru je baba suvom krpom brisala kruške zrele kao novorazvijena guzica Marijanina, u podne se služio klimavi ručak od nekvalitetnog mesa a popodne je sve to naraslo u suvereni oblak haosa u stomaku Marijane Grujić koja se spremala za okršaj. Tako se živi život, razmišlja ona dok s bolom i strahom obuva patike koje je prerasla. To će biti poslednji par patika koji će Marijana prerasti i da je to tada znala, da je znala da će se baš tim patikama prekinuti detinjstvo, i da je detinjstvo ono što je zauvek iza, da je znala sve to odmah bi skočila s dvanaestog sprata solitera.
      Na pasareli se sitna salasta magla razvlači po toplom betonu. Devojka koja hoće da se tuče povela je društvo. Dvadeset naoštrenih adolescenata cupka u mestu i čeka da mekani korak odzvoni negde blizu. Marijana Grujić hoda ali to ne oseća kao hod. U šaci steže kamenčić, pertle je vezala snažno. Utapa se u masu kao da je njihova. Devojčica koja želi da je tuče dobije povratnu. Pa još jednu i onda pada na pod. Nešto se besno i lajavo zatalasa između sinapsi Mirjaninih i ona besno nasrne još jače ali je tada masa poklopi pesnicama i šamarima sve dok joj glavica ne udari tupo o nezgodnu prirodu betonskog bloka. Tišina koja je tada dotakla telo Marijane Grujić mogla se osetiti kao najlepši sladoled od vanile, snažno i delikatno. Proleće se povuklo u toaletne stočiće svojih napuderisanih gospodarica i ostavilo pasarelu praznom. Šta to čuje ta prolećna noć?
      Marijani se malena barica mokraće razlila po gaćicama. Iz ove perspektive ona jasno vidi kako žaba puni usta vazduhom i preživljava. Primeti i svoje prste što leže pored glave i seti se prvog orgazma pa shvati da se život smenio i da više nikada ništa neće biti bolje. 
      Ponadala se da je glavom udarila dovoljno jako i da će zaboraviti lepa jutra detinjstva koja je izgubila. Njena stopala su u trenu porasla za još jedan milimetar i zauvek prestala da rastu. Uprkos proleću.

More by Ana Marija Grbic

SKOROSMRTNICA

IZ ZBIRKE PRIPOVEDAKA SKOROSMRTNICA DISCLAIMER: Skorosmrtnica je zbirka krastkih priča koja se sastoji iz šest ciklusa (Jedna neobična vest, Ptice ne preleću prigradska naselja, Crtice iz minibusa, Skorosmrtnica, Na usta, Ako ste nas bombardovali. Svaki od ciklusa sadrži pet kratkih priča. Priče sažimaju junake i događaje, ostaju otvorene na kraju, često su bez uvoda i međusobno se povezuju prostorno. Kao celina, zbirka priča Skorosmrtnica teži humornom i ironijskom odnosu prema ozbiljnim temama svakodnevnice čoveka koji se našao u graničnom istorijskom ili intimnom periodu. CIKLUS PTICE NE...
Written in SR by Ana Marija Grbic
More in SR

U redu je

Sa sobom nosi aparat za kafu. Ne zna ko je. Samo zna da je žena s automatskom mašinom za espreso marke De’Longhi Magnifica S ECAM. Crno-sive boje. Pošto se ničeg više ne seća, svi detalji su bitni. Čim aparat u jutarnjim satima uz nesnosno veliku buku počne da melje zrna kafe, odmah je probudi – a i njene susede. Kupila ga je kao vraćenu robu preko Coolblue i četiri dana zaredom svakog ga je jutra iščekivala kraj prozora. U međuvremenu je na svakih pet minuta pratila status pošiljke klikom na track and trace. Uvek iznova je pritiskala opciju track and trace i proveravala poruke na tviteru ...
Translated from NL to SR by Aleksandar Đokanović
Written in NL by Aya Sabi

ČMRLJEV ŽLEB – KRATAK SADRŽAJ

Čmrljev žleb je kratak roman čiji su glavni junaci članovi porodice Flajs i žitelji sela Strmčnik gde pomenuta porodica ima predivan mali hotel. Svi su veoma srećni, a gosti izuzetno zadovoljni – bar na površini tako izgleda. U knjizi će se pokazati da to nije istina i zašto je tako. Početna scena je nedeljni ručak, na stolu je činija s goveđom supom s rezancima, a za stolom sede članovi porodice: momak u ranim dvadesetim koji uporno proverava svoj mobilni i ne krije da bi upravo sada želeo da bude negde daleko odatle; pored njega sedi njegova mama, žena srednjih godina koja je evidentno veoma...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

Sinopsis

Priča koju sam počela da pišem mogla bi da postane ili deo antologije kratkih priča, usredsređenih na različite, međusobno povezane likove, ili odlomak iz života jednog young adult-a. Nalazimo se u bliskoj budućnosti, a unutar jednog četa zabrinutih roditelja izbijaju uzbuna i panika, koje se u jednoj zbijenoj zajednici, naizgled obzirnoj i čestitoj, a uistinu modroj od zavisti i sebičnosti, lančano prenose. Pojavljuje se intenzivno – dok se nižu prepirke, laži, poze i uspesi malih, bednih moćnika – iskreno roditeljsko nerazumevanje emotivnog života dece, kao i potpuni fijasko u pokušaju da i...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Kamenac

Vidite, potrebno je vremena da se stvore naslage kamenca na glavi tuša. Dok visim sa obmotanim crevom tuša oko vrata, delom u hodniku, a delom na stepenicama, pomišljam: da su svi moji prijatelji videli moje kupatilo, bilo bi im jasno. Da su se bar jednom popeli gore, poput Eme onog jednog popodneva, pogledali bi glavu tuša, otvorili i zatvorili česmu, videli kamenac na staklu tuš kabine, dlačice u lavabou nakon zbrzanog brijanja i shvatili bi: taj dečko je gotov, moramo mu pomoći. Kupatilo je bilo ključno, ali naravno bilo je i drugih signala: već dugo nisam nosio farmerke; zulufi mi više ni...
Translated from NL to SR by Bojana Budimir
Written in NL by Lisa Weeda

O arrendamento

Moji prsti ogrubeli od rada i starosti grebu mi obraze kad god stanem da brišem ove suze koje ne prestaju. Ubeđena sam da je more beskrajno i ne znam odakle se svako malo u meni rodi još jedna tuga kad sam iznutra već mrtva. Zar nema mira ni kada se sve završi? Nikada nisam videla more, ali znam kako se prave staze. Vodi niko nije gospodar, ona uvek teče gde ona hoće, ali ja znam kako da je usmerim u brazde i iskoristim njenu tvrdoglavost, pre nego što mi opet umakne i dene se tamo daleko puneći prostore mog neznanstva. Još uvek nisam samerila čuđenje pred prizorom okeana, nepismena sam za ho...
Translated from PT to SR by Tamina Šop
Written in PT by Daniela Costa

Dnevnik

21. avgust Moje ime je Erik Tlom, a ovo je moj dnevnik. Pisanje mi je preporučio psihijatar, valjda u cilju boljeg lečenja. Ali kome zapravo treba da pišem? Njemu? Ženi Lini? Valjda joj neće pokazati moje beleške. Na izražene sumnje mi je odgovorio: »Pišite sebi.« Tako sam, dakle, kupio kožnu sveščicu i našao se ovde, za pisaćim stolom, da bih sebi pisao dnevnik, pri čemu ne mogu da se otarasim čudnog osećaja da pišem još za nekog drugog – ali za koga? 22. avgust Da objasnim svoj prvi dnevnički zapis (kome? sebi? njemu? tebi?): doživeo sam nervni slom koji je ostavio toliko teške posledice ...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Mirt Komel